Eliksir života nikada nam nije bliži!

 

 Eliksir života nikada nam nije bliži!

Prof. dr. sc. Ivica Rubelj

Prof. dr. sc. Ivica Rubelj

Direkt Informator

Fascinantni laboratorijski pokusi na miševima kojima je životni vijek zahvaljujući promjenama tzv. telomeraze produljen za 40 posto, pokazuju da je čovječanstvu gotovo nadohvat ruke tajna dugovječnosti 

Sasvim je moguće da je već rođen čovjek koji će živjeti tisuću godina, kontroverzna je izjava Aubreya De Greya, britanskog stručnjaka za biomedicinsku gerontologiju koji svoj optimizam temelji na nevjerojatno brzom napretku moderne genske terapije, istraživanju matičnih stanica, stimulaciji imuniteta te nizu drugih medicinskih tehnika. 

 Zamišlja da će ljudi uskoro posjećivati liječnika zbog redovite kontrole i održavanja, a lijek za bolesti koje su danas dio starenja više neće biti problem. Iako je ova teorija smjesta okarakterizirana kao pseudoznansot, a ugledni znanstveni list Massachusetts Institute of Technology (MIT) ponudio je nagradu od 20.000 dolara molekularnom biologu koji uspije dokazati da je De Greyjeva teorija pogrešna, već pet godina niti je jedan znanstvenik nije uspio osporiti. 

  Prof. dr. sc. Ivica Rubelj, ugledni znanstvenik sa Zavoda za molekularnu biologiju Instituta »Ruđer Bošković« iz Zagreba već se godinama, uz bok svjetski najuglednijih istraživača, bavi proučavanjem telomera, završetaka na kromosomima, koji su se pokazali ključnim za razumijevanje mehanizama starenja. Sve donedavno ovaj je misterij ostao nedokučiv, ali posljednja znanstvena otkrića te fascinantni laboratorijski pokusi na miševima kojima je životni vijek zahvaljujući promjenama tzv. telomeraze produljen za 40 posto, pokazuju da je čovječanstvu gotovo nadohvat ruke »eliksir života«, »kamen mudraca«, »fontana mladosti«, drugim riječima, tajna dugovječnosti. 

 Trošenje telomera

Zašto starimo i zašto neki ljudi stare brže, a drugi sporije?
 

  – Do nedavno je taj fenomen bio izvan domašaja naših eksperimentalnih metoda, međutim u posljednjih desetak godina otkrivaju se mehanizmi koji kontroliraju starenje na razini stanice, tkiva te organizma. U prirodi je puno različitih mehanizama starenja, neki organizmi stare brže, neki sporije, kod nekih je taj mehanizam vrlo strogo definiran, primjerice kod leptira ili lososa za koje se točno zna koliko žive, naprave određen ciklus i u isto vrijeme ugibaju, isto tako i atlantske lignje. Kod sisavaca, pa tako i kod čovjeka to nije tako. Pojedinci, ali i čitave populacije žive duže ili kraće, odnosno sporije ili brže stare. 
 

 Koja je uloga telomera u svemu tome?

 

  – Telomere su glavni mehanizam koji kontrolira starenje i na razini stanice i na razini organizma. No, njihova ulogu u živom svijetu mnogo je šira. Kao prvo oni stabiliziraju takozvane linearne genome. Genetički materijal je organiziran u kromosome, u duge niti DNA. Kod nižih organizama, primjerice kod bakterija, DNA je cirkularan, no kod onih organizama koji imaju linearni genom, dugi lanci DNA moraju završiti u nekoj strukturi koja će štititi te krajeve. Ti završeci na kromosomima u obliku čvora dobili su ime telomeri (telos, grčki znači kraj). Dakle, glavna je uloga telomera zaštita, stabilnost kromosoma. Znanstvenica Elisabeth Blackburn koja je za to otkriće dobila Nobelovu nagradu, slikovito je telomere usporedila s plastičnim završecima na vezicama za cipele koje ih štite od raspadanja. Dakle, kad se telomere potroše, tada se kromosomi, tj. genetički materijal fragmentira, pa imamo nestabilnu situaciju za stanicu koja vodi ili u staničnu smrt tzv. apoptozu ili u nekontrolirani rast stanice, odnosno nastanak bolesti, raka. 

 Kaže se da ljudi počinju stariti s 20 godina. Je li tome zaista tako?

  – Već pri rođenju počinje proces starenja, međutim on se tada ne vidi. Naime, telomere su tada dovoljno duge, a njihovo polagano trošenje, odnosno skraćivanje dešava se sa svakom staničnom diobom, a broj tih skraćivanja je limitiran. Dok su telomere dovoljno duge, stanice se dijele bez ikakvog problema. Ono što mi zovemo odrastanjem i razvojem percipiramo kao mladost, a kad se taj proces završi, stanice su već napravile određen broj dioba. U jednom trenutku sve veći i veći broj stanica dobiva prekratku telomeru. U stanici ih ima 92, a dovoljno je da je samo jedna telomera prekratka i da pošalje signal stanici da se ne može više dijeliti. Jedna, dvije ili pet takvih starih stanica u nekom tkivu nisu problem, međutim kad se taj broj poveća mi tada primjećujemo ono što kolokvijalno zovemo znakovima starenja, odnosno odstupanje od zdravlja i vitalnosti organizma. Taj proces počinje u drugoj polovici 20-ih godina čovjekova života i zato izgleda da tek tada starimo. Kasnije taj proces sve više progredira. 

 Žene duže žive

Koja je biološka granica za čovjeka? Koliko nam telomere dozvoljavaju da živimo?
 

  – Biološka granica za čovjeka procjenjuje se na oko 125 godina, a do tog se broja došlo eksperimentalno odnosno postoje osobe koje su dokumentirano doživjele dob preko 122 godine. Pojavile su se i priče o ljudima koji navodno žive i preko 300 i više godina, ali dosad nisu uspjeli dokazati da govore istinu. Zbog toga se smatra da je 125 godina maksimalan genetički vijek čovjeka, u slučaju da zaobiđe sve nedaće, bolesti i nesreće. Zanimljivo je da bi ljudski mozak mogao živjeti čak 400 godina jer se njegove stanice ne dijele. No, eksperimenti na miševima pokazuju da telomere ipak utječu i na mozak. Kad su miševima ubrzali skraćivanje telomera, oni su naglo ostarjeli, nakon toga je proces obrnut, te je došlo do pomlađivanja cijelog organizma, a i mozak je dobio na masi te su miševi brže svladavali prepreke u labirintu. 

 Je li prije spomenuti 122-godišnjak Japanac? Naime čini mi se da u toj državi ima mnogo stogodišnjaka.

  - Zapravo radi se o jednoj Francuskinji Jeanne Louise Calment koja je rođena 1875., a umrla 1997. godine. No, istina je da se najduže živi u Japanu, u prosjeku gotovo 80 godina, a žene skoro 87. Žene općenito žive dulje od muškaraca, postojale su razne teorije zašto je to tako, ali se sada točno zna, u startu se rađaju s duljim telomerima, no još uvijek nije objašnjeno zbog čega je to tako. Najkraći prosječni životni vijek je u centralnoj Africi, jedva prelazi 40 godina, što je otprilike prosječni životni vijek Europe prije 150 godina. U Hrvatskoj je životna dob 74-75 godina, a prosjek Europe je koju godinu duže, najdulje u Skandinaviji. Općenito se dulje živi u razvijenim zemljama. 

 Rekli ste da u Japanu prije ljudi nisu tako dugo živjeli. Što se to dogodilo? 

  – Prije 60-ih godina prošlog stoljeća Japanci su živjeli kraće od prosjeka razvijenih zemalja Europe i SAD-a. Pretpostavlja se da im je prehrana bila siromašnija, u pravilu suši i riža, a da se uvođenjem mesa, koje je dobro u određenoj mjeri, možda povećao životni vijek. Međutim nitko točno ne zna razlog, ali ono što se dogodilo u Japanu je zaista fascinantno. Žene s japanskog otoka Okinawa koji u prosjeku žive 90 godina najdugovječnija su ljudska bića na svijetu. No, već postoje znakovi da će se situacija promijeniti zbog utjecaja fast-fooda, coca-cole i globalnog načina života na mlade Japance. Iako će mnogi primijetiti da je nekada hrana bila zdravija, s manje pesticida, ipak su ljudi u prošlosti kraće živjeli. U Rimskom carstvu je prosječni životni vijek bio svega 27 godina! To je zato što je većina ljudi bilo gladno ili su jeli lošu pa čak i pokvarenu hranu, a zbog nehigijenskih uvjeta, raznih bolesti za koje nije bilo lijeka, ljudi su rano umirali. 

POPITE KAVU SVAKI DAN I NE BRINITE( op urednika) :)
  

Izvor:Novi list

DIREKT INFORMATOR


 

  Snimamo televizijiske emisije!

  Navesti ćemo samo neke od emisija u kojima smo gostovali: OBN Sarajevo, PINK BiH, HRT ,Tv Istra,  TV NOVA  Pula 

  Upravo snimamo televizijsku šaljivu seriju" Ured XXL" u vlastitoj produkciji!   

 

 

  Ne gubite vrijeme tražeći klijente - neka klijenti sami pronađu vas!

  Direkt Informator marketing vam može pomoći kako biste bili viđeni na internetu!

         

KONTAKT INFO

Adresa : Japodska bb, ,52100Pula

Telefon : 091 3335733

Mobitel :

E-mail : direkt.informator@gmail.com

PRATITE NAS NA FACEBOOK